Festival Grad teatar organizovao je ove godine regionalni skup metaforičnog naziva „Hamlet po drugi put među Crnogorcima”, isprativši na taj način koncept ovogodišnjeg Dramskog programa festivala, inscenaciju klasike u predstavama savremenih reditelja.
Prve večeri na skupu su govorili glumac Vojislav Voja Brajović, dr Jelena Lužina, teoretičarka drame i profesorka na FDU Univerziteta „Sv. Kiril i Metodij” iz Skoplja, reditelj Igor Vuk Torbica, dramaturg, kompozitor, muzičar i multimedijalni umjetnik Aleksandar Radunović, a druge večeri menadžerka u kulturi i nekadašnja dugogodišnja direktorka Grad teatra Branislava Liješević, profesor pozorišne produkcije na FDU Cetinje mr Janko Ljumović, pozorišni kritičari Maja Mrđenović i Bojan Munjin. Učesnici skupa i tema koja je tretirala probleme klasike u pozorištu okupili su i iznenađujuće brojnu publiku na Trgu pjesnika, koja je svojim pitanjima takođe bila učesnik ovog okupljanja pretvarajući ga tako u svojevrsni simpozijum.
Voja Brajović je istakao da je privilegovan, jer se njegova karijera bazira upravo na likovima klasičnih djela. Podsjetio je da je igrao Šekspira, Ibzena, Molijera, Njegoša…, Dušana Kovačevića, i dodao da su sve te uloge bitne jer obogaćuju ne samo talenat, već i intelektualne vrijednosti glumca.
– Kada govorimo o tome šta su ti klasici nama napravili, dolazimo do toga da su nam ti veliki pisci otkrili sve ono što čovjeka od rođenja čeka – sukob sa Bogom, sa vlašću, sa okolinom, sa porodicom, sa svim onim što mu čini život neizvjesnim – rekao je Brajović.
Obilježje prvoj večeri strastvenom polemikom dali su Igor Vuk Torbica i Aleksandar Radunović, koji smatra da klasična djela danas trpe teror savremenih reditelja.
– Reditelji danas izmijene tekst, nekada čak i do mjere neprepoznatljivosti, a ja mislim da to ne bi smjeli da radimo, pogotovu kada je u pitanju klasika, jer su ti ljudi odavno mrtvi, a bili su mnogo pametniji od nas, čim su to umjeli da napišu. Dramski pisci, poput Čehova ili Beketa, bili su očajni, jer se nisu slagali sa načinom na koji su neki reditelji postavljali njihove komade, a postoji, kako je govorio Umberto Eko, čitava istorija krivotvorenja – rekao je Radunović. Prema riječima Torbice, reinterpretacija je u fundamentu umjetnosti, i to je baza još od antičke epohe, i osnovno pravo umjetničke sloboda.
– Problem bi nastao kada bih ja, recimo, uzeo da radim Hamleta, i taj predložak poslao svim knjižarama i bibliotekama svijeta. Mi ne diramo tekst, on je umjetničko djelo, i on ostaje isti, i u svakoj biblioteci, knjižari naći ćete ga onako kako ga je pisac zapisao. Publika je pozvana da vidi šta sam ja napravio preko autora i njegovog djela, i to je sasvim legitimno. Ali, i ko će biti arbitar da sam nešto suštinski promijenio – ja mogu svaku riječ napraviti i postaviti kako je pisac dao, međutim, mizanscenom, postupkom, znakom, mogu srušiti logiku svega što je napisao. Režija je jedan od rijetkih poslova u kojima ne postoji da reditelj nešto ne može da radi. I što god uradi, Šekspir će uvijek biti bolji od njega, neće umanjiti njegovu veličinu. Ako izgubimo tu slobodu, izgubućemo i raznorazne druge bitke – rekao je Torbica.
Na pitanju koliko se moderno obrazujemo u teatru, Janko Ljumović dao je optimističan odgovor, ističući značaj otvorenog sistema obrazovanja, partnerstva sa pozorišnim isntitucijama i festivalima koja FDU danas ima, a za djelovanje u savremenosti dao je primjer projekta ljetnje škole u Kotoru, radionice sa rediteljem Markom Bulcom upravo na temu artivizma ili strategije umjetničke subverzije u polju izvođačkih umjetnosti. Ljumoviću je replicirao Siniša Jelušić, takođe profesor na FDU, koji je rekao da, za razliku od njega, on ne spava mirno kada je riječ o obrazovanju studenata, jer je i sfera obrazovanja samo odraz društvenih i političkih prilika u Crnoj Gori, iz kojih se može vidjeti taj teror politike.
Zanimljive stavove o banalizaciji klasike iznijela je Maja Mrđenović.
– Banalizacija i zloupotreba klasika u centralnom nacionalnom pozorištu mogu se posmatrati samo kao simptomi jedne šire situacije, mislim na širi kulturni sistem koji očigledno ne funkcioniše „od vrha”, što se ogleda u svim njegovim segmentima – izjavila je Mrđenović. A.Ć.